Tvoje samopouzdanje nikada nije bilo na manjem nivou. Tvoj rad se ne cijeni dovoljno, a ona strast za učenjem i izazovima koju si osjećao na početku je davno nestala. Umoran si od stvari koje su dobre ili loše, jer hoćeš da radiš stvari koje znače nešto. Tvoj privatni život već odavno pati. Ali ipak, nemaš dovoljno hrabrosti da nešto promijeniš. Ne vidiš jasno da svaka velika odluka koju trebaš donijeti kada se ti ne osjećaš dovoljno sigurno je samo još veći izazov. Ne vjeruješ da ćeš biti sretan u drugom okruženju, jer te trenutno ostavilo bez energije i samopouzdanja – čini se kao da radiš na autopilotu. Toliko dugo si tu, kako ćeš se navići na nešto novo?
Tokom svoje profesionalne karijere, ali i privatnog života čuo sam barem stotinu loših razloga zašto ne napraviti promjenu, ali rijetko sam čuo dobar razlog.
Naprimjer: uskoro mi je vjenčanje, upravo smo se vjenčali, postat ću majka prvi put, novi projekat nam uskoro počinje, upravo završavam projekat, postat ću drugi put otac, uzimam kredit u banci, već sam uzeo kredit u banci, planiram kupiti stan, kupio sam stan, vrijeme je odmora, upravo sam došao s odmora. Kako god! Uvijek postoji loš izgovor.
Prošao sam kroz sve ove faze sam, i poznajem taj osjećaj nemoći. Ali, vrlo blizu, na drugoj strani vrata nalazi se čitav novi svijet, samo ako se usudiš napraviti prvi korak. Kada pogledam svoj život, nisam trebao čekati katastrofu da se desi da uradim promjenu. Ako se prisjetim svog najgoreg profesionalnog perioda od 2011. – 2013. godine, bio sam okružen s mnogo izazova, sumnji i niskog samopouzdanja. U ovakvim situacijama uvijek sam se držao konkretnih i operativnih stvari kako bih izbjegao bilo kakvo suočavanje s problemima. Suočiti se s problemima znači uraditi te stvari na drugi način, zahtijevniji, teži, itd. U tim trenucima uopće nisam bio siguran da sam bio sposoban uraditi stvari drugačije. U isto vrijeme moj nedostatak iskustva mi nije pomagao. Primjera radi, bio bih uključen u operativne poslove svih projekata, uključivao bih se u tehnološke rasprave, vodio računa o komunikaciji s klijentima, donosio bitne odluke vezane za projekte, donosio odluke vezane za prodajni odjel – a nisam želio priznati da nisam kompetentna osoba koja može da vodi računa o svim ovim temama i izazovima. Glavni razlog ovoga je bio nedostatak samopozudanja da se bavim najvećim izazovom kompanije.
Da sam imao hrabrosti da se nosim s tim problemom, pomogao bih kompaniji mnogo više, uspio bih izgraditi mnogo jaču i bolju kompaniju, nego da budem samo jedan od individualnih učesnika na projektima, prodaji, operacijama, itd.
U to vrijeme mnogo naših kolega nije bilo zadovoljno načinom na koji se kompanija vodila. Iz moje perspektive jako je teško bilo shvatiti odakle to nezadovoljstvo dolazi i zašto ljudi napuštaju kompaniju. Kako su oni odlazili, ja sam svaki put pokušavao da shvatim razloge zbog kojih su odlazili, ali u isto vrijeme nisam zapravo slušao. Ne iz razloga što nisam htio, već zato što sam bio previše okupiran operativnim poslovima koji su mi oduzimali previše vremena i nisu mi dozvoljavali da se bavim problemom s kojimo smo se tad suočili. Međutim, ova reakcija je prirodna. To je naš odbrambeni mehanizam – štiti nas od opasnih predatora koji su nas proganjali milionima godina. Još uvijek je prisutan taj primitivni “bori se ili bježi” odgovor.
U jednom trenutku preko 30% kolega je napustilo našu kompaniju i tad sam počeo slušati. Sada izgleda smiješno, i znam, trebao sam to ranije uraditi. Glavni problem koji su mi ljudi ponavljali je bio “projekti koje radimo”! Bio sam svjestan ovog “hipotetičkog” problema, ali nekako nisam mogao ništa uraditi povodom toga. Nekoliko sam puta pokušao razgovorati s našim prodajnim timom i pitati ih da nam pronađu interesantnije, drugačije i bolje projekte, ali u tom trenutku nisam ni ja znao šta tražim. Svaki put bih završio u beskonačnim diskusijama s prodajnim timom gdje bi me uvjeravali da gledam dolare, a ne projekte, jer posao je posao i ja bih ga tako i trebao tretirati. Međutim, ja sam imao ogroman izazov da motiviram inžinjere da rade na još jednom projektu CMS implementacije. Oni traže nešto kompliciranije i izazovnije, zanimljivije od još jedne CMS/ERP implementacije. Rad na pravom produktu, primjera radi.
Vremenom sam shvatio da naš prodajni tim ne zanimaju stvari koje mi radimo i gradimo, njihov fokus je bio na dolarima. Na neki način, to je i njihov zadatak, zar ne? Osim toga, taj tim je bio eksterni i nije se mnogo brinuo o kompaniji. Njihov cilj je bio procenat i prelazak na sljedeći zadatak. Nije ih zanimao klijent, produkt na kojem smo radili, naša kompanija, njen rast i ljudi. Međutim, nisam želio ni da izgubim naš prodajni tim također, njihovu vjeru u našu organizaciju, pa sam prihvatao takve projekte u isto vrijeme kreirajući dodatne frustracije u kompaniji. Upravo oni su svaki put uspjeli da pređu preko briga koje su mučile naš tim i pristupe onome što će značiti uspješno završen prodajni proces. Moj nedostatak iskustva, pogrešan prodajni tim, pogrešni ciljevi za njih su bili moji glavni problemi s kojima sam se morao nositi. Pronaći odgovarajuće tržište je vjerovatno najteži dio jednog biznisa i ja sam bio prinuđen da prilagodim naše tržište ponovo. Od nule ka jedan. Podsvjesno sam izabrao da se ne nosim s ovim problemom, jer svaki drugi zadatak je bio mnogo lakši i opipljiviji za mene. Odnosno, barem su se činili lakšim.
Okruženje u kojem sam se nalazio bilo je toksično za mene, moje kolege, moju porodicu, prijatelje i ljude koji su me voljeli. Kreirao sam i nastavio sam se kretati u tom okruženju godinama i zahvaljujući našim primitivnim nagonima, nisam ništa radio povodom toga.
Vremenom je još ljudi napustilo naš tim i sve više ih je počelo pratiti primjer ostalih. I pored toga, nije moj razum bio taj koji je donio odluku koja je sve promijenila. U međuvremenu, u 2013. godini sam i dalje pokušavao shvatiti kako da vodim posao, ali bez fokusa na pravi problem. Izgubili smo skoro 60% našeg tima i samo nekoliko ljudi je ostalo koji su vjerovali u kompaniju i njene vrijednosti. U ovo vrijeme sam imao privatnu situaciju koja je zahtijevala moj kompletan fokus, što je značilo da me duži vremenski period neće biti u kompaniji. Tada sam bio manje dostupan za poslovne situacije, a više sam bio fokusiran na rješavanje privatne situacije. Tada me iznenadilo koliko su ljudi fleksibilni i kako su stvari koje sam očekivao da će biti loše uopće nisu bile. Mnogo ljudi je tad preuzelo inicijativu i donijelo nova poboljšanja, što mi je pomoglo da shvatim da razliku pravi tim a ne individualci. Samo sjajan tim može napraviti sjajnu kompaniju.
Nekako, tokom ovog najtežeg perioda u mom privatnom životu gdje je tim preuzeo inicijativu, ostali su preuzimali dodatne zadatke dajući mi prostora da se bavim drugim problemom, prodajni tim je uporno vršio pritisak na mene. Svi ostali dijelovi organizacije su radili odlično i bili su usklađeni, a ja sam još uvijek morao da se bavim prodajnim timom bez da se u potpunosti posvetim svom privatnom životu. Naš prodajni tim u to vrijeme nije bio tim za nas, i to sam tada shvatio. Postavio sam osnove pogrešno, pogrešno sam motivirao prodajni tim što je rezultiralo time da su vođeni samo prodajnim procentom. Nije prodajni tim bio problem. Problem je bio pogrešan proizvod, pogrešno tržište za našu kompaniju. Bio sam previše fokusiran na rast, a ne na pronalazak pravog tržišta za nas kao kompaniju. Ja sam izabrao da ostanem u toksičnom okruženju godinama i ja sam izabrao da se ne bavim najvećim problem kompanije – pronalazak novog tržišta.
Moja priča sadrži i iskustvo, i osjećaje i lekcije koju sam naučio. Moja poenta je da će uvijek postojati teške odluke koje ćemo morati donijeti u životu. Za mene je to bio trenutak kada sam shvatio da toksično okruženje u kojem sam se nalazio negativno utječe na svaki aspekat mog života. U tom trenutku sam se počeo baviti najtežim problemom našeg poslovanja, s kojim sam se na neki način i uspio izboriti. Osjećam se loše jer se nisam njime bavio kada se prvi put pojavio, ali pretpostavljam da smo zbog toga i uspjeli kao čovječanstvo, kroz evoluciju. Stvoreni smo da štitimo sami sebe, nesvjesno to radimo i zbog toga se uporno pojavljuje taj naš primitivni “bori se ili bježi” instinkt.
Ako si i ti u toksičnom okruženju kao što sam i ja bio, pitanje je vremena kada ćeš ga napustiti. Ili ćeš nesvjesno otići ili ćeš biti prinuđen da odeš kada kvalitet tvog života bude kao pakao. I ponovo, bit će 100 loših razloga da ne uradiš ništa, ali postoji barem isti toliki broj razloga zašto bi trebao uraditi nešto. Jedan od njih je da ne možemo zaustaviti vrijeme. Svaki dan koji izgubiš je dan koji se nikada više neće vratiti. Svaki dan koji potrošiš na dobar način i sa svrhom je još jedna dobra uspomena i unapređenje tvog privatnog i poslovnog okruženja.
Napusti svoje toksično okruženje. Sada!
Loading...