Govoriti da radite na razvoju i napretku jedne zemlje, a ne uzimajući ozbiljno u obzir informacione tehnologije koje galopirajuće nadiru i prekrivaju svijet biznisa, neutemeljeno je i potpuno isprazno. Hoćemo li (znati) surfati na nadolazećem talasu IT-a ili ćemo pustiti da nas on poklopi i poguši, odluka je koju ćemo morati donijeti, i to vrlo brzo.
Pod IT sektorom danas se kod nas podrazumijeva štošta, i proizvodnja i distribucija hardvera, prodaja mobilnih telefona i računara, instaliranje i održavanje računarskih softvera za kompanije i slično. Međutim, kada se govori o privrednom rastu, potencijalima i utjecaju na druge sektore, podrazumijeva se softverska industrija, i u tom ću kontekstu govoriti o IT-u u ovoj kratkoj analizi.
Možda je važno češće ponoviti već rečeno: IT je nekad bio dopuna i prateća usluga privredi, a danas je IT najbrže rastuća grana privrede, i u svijetu i kod nas. Štaviše, na sceni je digitalizacija privrede i softveri su počeli “gutati jednu po jednu industriju”.
Biznis-modeli softverskih usluga kod nas se dijele u dvije kategorije u gruboj podjeli, gdje je prvi outsourcing, odnosno razvoj softvera po narudžbi, i najzastupljeniji je model u svim zemljama regiona. Potražnja za ovom vrstom usluge je velika, ali je i konkurencija jaka – Rumuni, Bugari, Ukrajinci i dr. Konkurenti su cijenom prihvatljiviji, ali mi svoju konkurentnost nadomještamo kvalitetom usluge, po čemu smo već postali prepoznatljivi. Drugi model je razvoj vlastitih IT rješenja – zahtjevniji, iziskuje više resursa i ulaganja u istraživanja i proizvodnju, ali omogućava višestruku prodaju i mnogostruk profit, naravno u zavisnosti od proizvoda.
Stoga, naš IT sektor je izvozno orijentiran, prvenstveno zbog modela outsourcinga za naručioce iz inostranstva, drugo zbog malog i siromašnog domaćeg tržišta, treće, zato što su razvijena strana tržišta generalno poželjnija zbog bolje naplate i poslovanja koje je daleko profesionalnije i sigurnije.
IT u brojkama
U BiH je IT industrija, procentualno, doživjela ekspanziju i prema nekim izvorima u posljednjih pet godina bilježi rast od 72%. Prihod svih kompanija u IT sektoru, kako navodi portal bon.ba, narastao je sa 166 miliona KM u 2010. godini na 328 miliona KM u 2014. godini, a vrijednost izvoza, a to je ono što nas u kontekstu softverske industrije zanima, u 2014. godini dosegnula je 59 miliona KM, uglavnom zbog rasta outsourcing usluga. Različiti izvori nude i različite podatke, pa se procjenjuje da danas u ukupnom IT sektoru u BiH posluje između 400-500 kompanija, da se precizno ne zna koliko je onih koje se bave samo softverskim rješenjima, da je čitavo tržište vrijedno preko 300 miliona KM, a sam izvoz i do 150 miliona KM.
Dok u BiH stojimo samo na procjenama, u Srbiji i Hrvatskoj mogu se naći precizniji podaci. Recimo, u Hrvatskoj ukupan prihod proizvođača softvera skočio je na 1,82 milijarde KM (rast od 19,6%), a izvoz softvera porastao je za više od 131 milion KM ili gotovo 33% – sa 400 u 2014. godini na 531 miliona KM u 2015. godini. Broj zaposlenih u IT industriji 2015. godine skočio je za 13,2% – na 12.642 zaposlenika. U Srbiji, npr. IT tržište u 2015. godini vrijedilo je oko 700 miliona eura, a u proteklih 5 godina napravljeno je izvoza od milijardu i 200 miliona eura, što je porast od dva i po puta: u 2010. godini 127 miliona eura, u 2012. godini 222 miliona, a u 2014. godini 324 miliona eura, čime je čak dostigao iznos izvoza kukuruza, tradicionalnog poljoprivrednog proizvoda. U 2015. godini izvoz u Srbiji prešao je 400 miliona eura, a procjenjuje se da 180 kompanija izvozi softvere iz Srbije te da zapošljavaju oko pet i po hiljada ljudi.
Trendovi razvoja IT industrije u svijetu
U USA najveći dio bogatstva i preduzetničkog potencijala skoncentrirano je u Silikonskoj dolini u San Francisku (Kalifornija), u kojoj je tokom informatičke revolucije od 90ih rođeno više od 29 hiljada kompanija u oblasti sofisticirane elektronike i tehnologije. U ekonomskom smislu, Kalifornija je danas najveća američka savezna država, a posmatrana zasebno, predstavlja osmu po veličini ekonomiju u svijetu. Na čemu se, dakle, bazira ekonomsko čudo Kalifornije i Silikonske doline? Softverska industrija predstavlja 44% ukupnih razvojnih investicija u toj regiji (Silicon Valley Index, 2014).
Zemlje koje su 2004. godine ušle u EU, deset zemalja u okviru Petog proširenja (Češka, Mađarska, Slovenija i dr.), imale su godišnja ulaganja u IT sektor od 150 eura po glavi stanovnika, a danas kao članice EU izdvajaju po 250 eura, dok Srbija ulaže 60 eura po glavi stanovnika godišnje. U BiH, npr., kada su u pitanju državni poticaji, u 2014. godini za IT industriju nije bilo budžetskih izdvajanja, a u 2013. godini, prema podacima nevladinih organizacija, tek 304.000 KM, ili nešto više od 150.000 eura ukupno.
EU je desetogodišnjim ulaganjem u razvoj IT-a postigla povećanje konkurentnosti i efikasnosti komoanija za čak 50%, ali i potrebu za kvalificiranom radnom snagom. Procjenjuje se da Njemačka u ovom trenutku treba 100.000 IT inženjera, jer je IT sastavni dio svake industrije i svake kompanije. U bliskoj budućnosti u EU, 90% poslova, poput inžinjeringa, finansija, medicinske njege, umjetnosti, arhitekture i brojnih drugih, iziskivat će određen nivo digitalnih vještina, podaci su koje iznosi Evropska komisija.
Izazovi
Usljed ekspanzije rasta i razvoja, nedostatak stručnog kadra postao je najveći izazov za IT kompanije i kod nas i u svijetu. Prema službenim podacima EK, EU će do 2020. godine imati između 825 i 900 hiljada upražnjenih radnih mjesta za IT profesionalce. Djeluje pomalo paradoksalno da, dok na tržištu rada postoje milioni onih koje ne možete zaposliti, potreba za IT ekspertima svakim danom je sve veća.
Formalno obrazovanje ne može stići brzi razvoj ovog sektora, što je na našim prostorima posebno izraženo. Hrvatski visokoobrazovni sistem godišnje plasira na tržište rada oko 1500 stručnjaka računarstva i IT-a, ne zadovoljavajući ni vlastite potrebe od oko 2000 radnih mjesta godišnje. Prema riječima dekana Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu, godišnje se na Fakultet upisuje oko 450 studenata, a sa fakuleta izlazi oko 70 mastera računarstva i informatike. Poređenja radi, Rumunija je strateškim pristupom uspjela značajno povećati broj IT diplomaca: samo u Temišvaru godišnje diplomira 7 hiljada IT stručnjaka, više nego što ih ima ukupno u Srbiji (oko 6.000), ili 100 puta više nego mastera koje proizvede sarajevski državni fakultet.
Temišvar – Sarajevo 100:1
IT kompanije ne mogu same iznijeti teret obrazovanja ili doedukaciju kadra za svoje potrebe. Čak i kada u firmu stignu diplomci, rijetko odmah mogu dati puni učinak, potrebni su i vrijeme i novac za puno osposobljavnje. Neophodno je donijeti ili mijenjati upisnu politiku i pojačati kapacitete fakulteta, usmjeriti politiku stipendiranja prema ovoj struci, osavremeniti nastavne planove i programe, u saradnji s IT kompanijama razvijati i obrazovanje odraslih i neformalnu edukacija IT kadrova, jer i s reformom formalnog obrazovanja u ovom kontekstu na rezultate bi se moralo dugo čekati, a vremena nema.
Kupujmo domaće
Državne institucije i preduzeća trebale bi biti veliki potrošač IT usluga, zbog potrebe za bržom modernizacijom i reformom, a oslanjanje na domaće IT kompanije bilo bi ohrabrenje i podrška razvoju za budućnost vjerovatno najvažnije domaće grane privrede. Dakle, država može odigrati značajnu ulogu kao kupac savremenih rešenja, koja bi s jedne strane povećala kvalitet usluga koje pruža građanima i privredi, a s druge strane bila bi svojevrstan primjer poslovnoj zajednici u upotrebi naprednih IT rješenja u poslovanju. Pored donošenja neophodne regulative za IT u BiH, država bi morala pokazati IT kompanijama da radi na stvaranju sigurnog ambijenta za poslovanje. Prema istraživanjima IT sektora iz 2013. godine koje je podržala EK u BiH, 84,1% ispitanh IT kompanija smatra da interesi IT kompanija u BiH nisu uopće ili su samo donekle zaštićeni, a samo 3,7% da su oni u potpunosti zaštićeni.
Neophodna je šira promocija IT poziva kao zanimanja budućnosti među roditeljima i mladima. Riječ je o traženom zanimanju, dobro plaćenom poslu, s velikim mogućnostima izbora i napredovanja, uz ugodnu atmosferu rada u IT kompanijama. Smjelo bi se reći da ako trenutno u BiH (i regionu) postoji posao koji bismo mogli nazvati “poslom za čovjeka” s punim pravom, onda je to posao u IT kompanijama i vjerovatno jedini koji mlade stručnjake može zadržati u zemlji. IT industrija ne zapošljava samo IT stručnjake. Već postoje IT kompanije u kojima uvjerljiva većina zaposlenih ne čine IT kadrovi, poput industrije video-igrica, već dizajneri, stručnjaci za animacije, pisci, crtači itd.
O IT sektoru se konačno mora početi govoriti kao o strateškoj grani industrije, ukoliko se želi naprijed s razvijenim svijetom. U Prijedlogu strategije razvoja BiH, sektor informacionih tehnologija u različitim formama spominje se gotovo 50 puta (IT, IKT, Informacioni), što barem na papiru djeluje optimistično. Međutim, u istom je dokumentu projecirano da bi BDP BiH do 2014. godine trebao biti viši od 38 milijardi, a on još nije dosegao ni 30 milijardi KM.
Putem Zvezda Granda ili Grand Koalicije
Kako rekosmo, nestašica IT kadrova problem je većini zapadnih ekonomija, ali one preduzimaju ozbiljne korake u potrazi za rješenjima. Vidjeli smo da vodeći procenat razvojnih investicija u Silikonskoj dolini ide u softversku industriju. EU je u martu 2013. godine pokrenula Veliku koaliciju za digitalne poslove (eng. Grand Coalition for Digital Jobs) – s ciljem povećanje broja IT profesionalaca, ali i opšte pripreme za izazove digitalne privrede. Grand Koalicija je multisektoralna i okuplja ključne dionike IT industrije (privredne, vladine, nevladine – strukovne), a njenu viziju obuka, mobilnosti, certifikacije, profesionalizacije i podizanja svijesti o IT industriji i IT eri implementiraju nacionalne i lokalne koalcije, koje se otvaraju u mnogim zemljama članicama. Sudeći prema iskoraku Rumunije u produkciji IT kadra, možemo utvrditi da se rezultati tog opredijeljenja Europske unije već vide i na njenoj, uvjetno rečeno, periferiji.
Kada bi razmislili o najpoželjnijem poslodavcu na Balkanu, show Zvezde Granda bi zasigurno bio u samom vrhu ljestvice. Da odmah razjasnimo, nemam ni trunke namjere bilo kakvog nipodaštavanja, štaviše, riječ je o sistemu koji ima fantastično razvijenu strukturu, vrlo intenzivan marketing, mrežu klijenata i učinkovit rad na terenu, provode široko istraživanje tržišta rada, imaju vrlo detaljan proces selekcije, objektivne i mjerljive kriterije odabira bazirane na potrebi tržišta, izvozno su orijentirana grana (prema dijaspori), i njihova je radna snaga dobro plaćena. Pa zašto onda Zvezde Granda ne mogu biti naše rješenje?
Problem je u tome što mu je broj radnih mjesta, ipak, ograničen, što je neophodno da radna snaga ima dosta rijedak talent pa stoga ne može masovno zapošljavati. Istini za volju, bilo koji show talenata teško da će uspjeti modernizovati i privredu, i državu, i društvo u cjelini, a pri tom zaposliti hiljade “mozgova” i zadržati ih u zemlji, dajući svijetu drugačiju sliku o nama.
Sliku pametne, moderne i vrijedne zemlje, jer nije isto izvoziti, recimo, softver ili balvan – uz puno poštovanje spram drvne industrije koja je fokusirana na kvalitetne finalne proizvode je moguće postići. Zvezde Granda ili Grand Koalicija, sami ćemo izabrati šta ćemo graditi, a naša će se djeca na temelju kvaliteta dvije ponude, opredijeliti kako će živjeti – kao publika estradnih umjetnika, jer umjetnikom je teško postati, ili kao pamet koja je život uzela u svoje ruke.
Loading...